Skip to content

Mesec: avgust 2023.

O NEODGOVORNO IZREČENOJ LEKARSKOJ REČI (II DEO)

NEOPHODNO JE DA SE BUDE PAŽLJIV U KOMUNIKACIJI SA PACIJENTOM

Sledeći primer se odnosi na pacijentkinju koja je operisana od raka dojke. O tome kako se osećaju pacijenti koji znaju da boluju od maligne bolesti izlišno je i govoriti. Visok stepen anksioznosti, utučenost, snažno ispoljena depresija, sve su to normalne reakcije pacijenata u tim situacijama. A, upravo takva pacijentkinja je došla do profesorke psihijatra, koja je pitala sledeće: „I KAKO SADA PLANIRATE DA PROVEDETE OSTATAK ŽIVOTA?“!!!

Dalje: Moja supruga se veoma angažovala oko bolesti njene jako dobre prijateljice, profesorke u srednjoj školi, kojoj je uočena povećana limfna žlezda u preponi, uz prateću krvnu sliku, koja je nedvosmisleno upućivala na tešku dijagnozu, na malignitet. Uzet je patohistološki uzorak iz žlezde i trebalo je da se sačeka nalaz lekara patohistologa. To je urađeno u sklopu Kliničkog centra Srbije u Beogradu. Problem je bio u tome što se u ovako alarmantnoj situaciji očekivalo brzo reagovanje kadra. No, prolazi vreme. Patohistološki nalaz nikako da stigne, a sve je manje vremena. Razjurile se prijateljice iz škole, traže „vezu“, ali uzalud. Zvanično objašnjenje konačno stiže iz lekarske ustanove, da postoji samo jedna lekarka, koja tumači nalaze, a ona je već duže vreme na bolovanju!!! Pacijentkinja rapidno propada, reagovanja nema i 3 meseca nakon otkrića bolesti pacijentkinja je i preminula!?!? Elitni medicinski centar Srbije ima samo jednog patologa koji tumači rezultate i daje izveštaje. I kada je taj stručnjak odsutan iz nekog razloga svi sa sličnim dijagnozama i situacijama su prepušteni lošoj sudbini bez ikakve podrške!!!

No, ne mora takva drastična situacija da bude u pitanju. Problem mogu da stvaraju neodgovorne izjave lekara i u sasvim „benignim“ situacijama: Osoba X. je imala neprekidno igranje nerva na tabanu. Trajalo je mesecima. Najzad se ta osoba obratila neurologu, dakle lekaru specijalisti. Zbog tog igranja nerva pacijent je bio nervozan, jer mu je to stalno skretalo pažnju i nije mogao da se skoncentriše na rad, čitanje i šta god. Usled toga došlo je do blokade stomaka, gubitka apetita, razvoja nervoznog creva („colon irritabile“). Izgubio je 5 kg, upao u nesanice i bio vrlo neraspoložen i iscrpljen. Došavši na pregled kod neurologa, prilikom neurološkog pregleda je lekar primetio da pacijentu drhte prsti ruku i kao iz topa je to okarakterisao kao „intencioni tremor“- drhtanje ruku, dajući obrazloženje da je to stalno stanje, od sada pa ubuduće. S obzirom na situaciju, pacijent je i to primio veoma negativno, ne rekavši reč lekaru. Uz probleme sa nervom stopala, sada je počeo da obraća i pažnju na drhtanje ruku kada je jeo, obraćajući pažnju kako koristi escajg, kako mu drhte ruke kada secka nokte, kada se brije, kada prinosi čašu ustima, kada nešto hoće da piše ili kada se potpisuje. Držalo ga je to raspoloženje skoro mesec i više, da bi u trenutku kada bi na momenat zaboravio na dijagnozu „vajnog“ stručnjaka primetio da mu ustvari ruke NE DRHTE u tim situacijama. Shvatio je da mu je to drhtanje ruku izazvala nervoza, gubitak apetita, kilaže i posledična iscrpljenost. Kako se stanje sa nervom noge lagano stabilizovalo (puno mu je pomogla terapija biostimulativnim laserom male snage) tako su se i ruke smirivale, raspoloženje popravljalo, apetit vratio i kilogrami došli u normalu. Sada su ruke mirne, kao što su bile pre svih postojećih problema.

Zar nije taj neurolog mogao da svoje zapažanje obrazloži na razumniji način, uočavajući opšte stanje pacijenta? Moraju se birati reči i kada se saopštava bilo kakvo stručno mišljenje i upućuje informacija pacijentu. Problem pacijenata je to što lekara doživljavaju kao Gospodina Boga!!! Različite su strukture ličnosti pacijenata, koji se svakodnevno obraćaju na pregled. Uz malo suptilnosti, etike, taktičnosti moglo se uz lekarsko iskustvo izbeći dodatno opterećenje pacijenta. I ne samo pacijenta X., već i svih onih koji ulaze i koji će ući ubuduće u lekarske ordinacije. Gde su se ti lekari učili odnosu sa pacijentom? U šinteraju, u kafani, u autobusu? Da li će to shvatiti kada se i sami nađu u nekom ličnom zdravstvenom problemu? Veterinar i kasapi mogu biti slobodni u svojim izjavama kada obavljaju svoj redovni posao, jer ih pacijent (životinja) ne razume. A, lekar mora prilaziti „dušom“ pacijentu! Ili je sve moguće samo dok se ne ogugla i dok toj uzvišenoj profesiji ne prestanu da prilaze na ljudskiji način. Svakako, ima i divnih lekara. Onih koji mere svaku reč, čak i onda kada je reč o najtežim stanjima. To su pravi „VITEZOVI“ove profesije. Oni medicinu čine uzvišenom!


Ostavi komentar

NEODGOVORNOST JAVNO IZREČENE LEKARSKE REČI (I DEO)

(RAVNODUŠNOST I GREŠKE LEKARSKOG ESNAFA)

Veoma sam često i kao lekar i kao rođak i kao prijatelj i kao poznanik imao prilike da budem svedok ličnih drama ljudi- pacijenata, kojima je izrečena poražavajuće istinita dijagnoza, ali i što je još gore, nonšalantno izgovorena pogrešna dijagnoza, koja takođe razara strahom mentalnu strukturu pacijenata.

Poneki put se pitam da li je potrebna stroža kontola provere ličnosti onih, koji iz raznih motiva žele da upišu zdravstvene fakultete? Tokom svoje lekarske prakse upoznao sam mnoge kolege, tako različitih struktura ličnosti. Veoma često je iz nekih izbijala bahatost, neskromnost, nezainteresovanost, bujica sujete kojoj je nedostajala podrška znanja i stručnosti, uskogrudost i neosećajnost za brige i muke pacijenata koji su im dospeli na tretman, na konsultacije, na savet. O ogovaranju, spletkarenju među kolegama i ismejavanju pacijenata iza njihovih leđa i da ne govorim. I stvarno se pitam kako su se osećali dok su kao diplomci izgovarali svečane reči Hipokritove zakletve? Da li su svesni značaja reči koje izgovaraju, a koje nisu ni uteha ni nada za pacijentovo bolje?

Na Zapadu je širok manir da se pacijentima otvoreno u lice objavljuju sve dijagnoze malignih i smrtonosnih bolesti. To je dogmatika i princip njihovog medicinskog školovanja. Ali, moj je utisak da ljudi našeg područja to drugačije primaju. Ne želim ovim da kažem da treba lagati pacijenta i unositi bezbrižnost u situacijama kada ne bi trebalo da se gubi vreme. Samo, sve ima svoj način… I motivacija se može preneti i na porodicu, koja će voditi računa da se neophodni zahvati izvedu bez gubitka dragocenog vremena. Sve to može ljudskije, taktičnije, nežnije. Ne mora lekar biti ni sudija ni dželat u belom, već odgovorni stručnjak, koji mora u sebi nositi etiku, pristup, princip, koji će pacijentu pokazati da nije sam i da se u njegovoj borbi može osloniti na lekara, koji je brizi za pacijenta posvetio ceo život.

Izneću neke primere, da bih bio konkretniji:

Moj komšija L. je osetio određene tegobe vezane za žučnu kesicu. Urađena je magnetna rezonanca i njegova supruga je odnela snimak hirurgu u medicinski centar „Bežanijska kosa“, koji je trebao da izvrši intervenciju. Kolegu inače lično poznajem još kao studenta, jer je bio u mojoj grupi na različitim vežbama na fakultetu. Gledajući snimak bez imalo saosećajnosti i saučestvovanja rekao je supruzi pacijenta da L. ima karcinom žučne kese! To je bilo vreme neposredno pred jednu Novu godinu, a operaciju je zakazao tek za 17. januar. Dakle, svojom informacijom je ostavio i pacijenta i njegovu suprugu 20 dana da žive u užasnoj atmosferi, već razmišljajući o najgorem. Srećom, sam L. je bio vrlo uravnotežen i jak čovek, čak i bezbrižnog ponašanja, jer mi je govorio: „Ja se osećam sasvim dobro“. Doneo je snimak meni, iako sam pripadao generacijama lekara koji nisu učili magnetnu rezonancu i imao sam prava da se ogradim u vezi onoga što vidim. Samo sam komšiji rekao: „Vidi, ne razumem se do kraja u ovo što vidim, ali meni je ovo suviše pravilnog oblika da bi ličilo na karcinom. Ovo je previše kružno! Osim toga, koliko se sećam, karcinomi žučne kese su veoma retki.“ Kada je L. operisan ispostavilo se da uopšte nije u pitanju karcinom, već ograničeno upalno stanje zida žučne kese. Pacijent je operisan, oporavio se i dan danas je u punoj formi! I ko je sada odgovoran za stanje pretrpljenog straha? Da je L. bio srdit i prek čovek, ili jednostavno i čovek sa punim pravom, bez razmišljanja bi tužio „Bežanijsku kosu“ za pretrpljen strah i narušeno mentalno zdravlje. Nije to nikada učinio. Samo je komentarisao: „Daleko im lepa kuća!“

Moj drugi prijatelj Ž., pukovnik i po hobiju pčelar, imao je jednu promenu na koži poglavine. To je bilo malo pravougaono polje crne boje. Promena je bila jasno ograničena, ali to nije bio mladež. Niti je oko promene postojalo širenje iste boje i prožimanje neposredne okoline. Otišao je na operativni tretman. Inače sklon je promenama na koži i podvrgavao se intervencijama tog tipa već i ranije. Redovno ga je operisao jedan isti hirurg. Ali, tog puta je bio na odmoru ili bolovanju, pa ga je zamenjivala mlađa koleginica. Po izvršenom zahvatu, napisala je u otpusnoj listi, uz ostali tekst: „Melanoma malignum?“. Sumnjala je na rak mladeža, za koji i laici znaju da je jedan od najagresivnijih karcinoma u ljudskom telu od kojeg ima malo šansi za ozdravljenje. Moj prijatelj je pao u pravu depresiju! Imao sam prilike da vidim tu promenu na koži glave kod njega pre zahvata i nije delovalo da je uopšte nekakav mladež, niti nekakva problematična promena. No, prijatelj je bio potpuno slomljen. Kao za muku, niti da se pojavi njegov raniji hirurg, niti da mu stigne patohistološki nalaz operisane promene. Trajalo je to punih mesec dana. Konačno, stigao je nalaz, koji je dokazivao da je u pitanju bila obična benigna promena! Mom prijatelju, apiterapeutu je trebalo skoro još dva meseca da se nasmeši bezbrižno. Ukupno, oko 3 meseca žestoke patnje i straha! I opet, niko nije odgovarao za tako „ofrlje“ i neodgovorno postavljenu preliminarnu dijagnozu.

2 Komentar

Obaveštenje

Već određeno vreme pravim serijal prezentacija, koji lagano privodim kraju. Radi se o pet prezentacija „Godišnja doba i bolesti koje idu sa njima“. Pet ih ima jer se tu uračunava i Međusezona, kao peto godišnje doba. Međusezona je ono što zovemo „Miholjsko“, „Bablje“ ili „Indijansko“ leto, a obuhvata okvirno period između 15. avgusta i 20. oktobra.
Suština je u ideji da se poštujući akupunkturne principe, njihove fiziologije i patofiziologije, određene bolesti i stanja leče prirodnim metodima lečenja, a pre svega FITOTERAPIJOM.
Mislim da će to biti interesantno ljudima, jer mnogo toga što je kroz hiljade godina „primetila“ akupunkturna medicina ostaje nepoznato ljudima sa našeg podneblja i što je još žalosnije- nepoznato je zvaničnoj medicini!!! Učestalost oboljevanja u određenim godišnjim dobima, okvir dejstva 5 glavnih Kompaktnih organa u sklopu „Zakona Pet elemenata“, njihovo vladanje određenim tkivima, njihovo „otvaranje“, „sijanje“, manjkovi ili viškovi „Ći“-a (Energije), itd- sve je to prilično nepoznato ljudima sa ovog područja.
Ali je zato lečenje lekovitim biljem- Fitoterapija, itekako poznato svakom čoveku.

Ideja je da serijal takvih predavanja dolazi u odgovarajuća godišnja doba. To će početi iza 15-og septembra. Kada bude jesen- pričaće se o jeseni i bolestima koje se tada češće javljaju. Kada bude zima- pričaće se o zimi i bolestima koje su tada češće, itd.
Predavanja će se vršiti on- line, a biće tu pridodate i neke druge zanimljive teme.

Ostavi komentar